Nema grešaka, ima samo dužih i kraćih puteva do cilja! A, kada imate izbor, zapamtite da ponekad možete da izaberete više stvari, i da ne odustanete baš ni od jednog sna – to poručuje Baranka Kristina Đenđinović,  buduća naučnica koja se bavi glumom, baletom, poezijom.

Za riječ odustati, sagovornica u serijalu “Najbolje iz Crne Gore” ne zna, tačnije ne želi da zna.

“Nijesam neko ko odustaje, to nikako, i smatram da mi je ta osobina pomogla da prebrodim i one malo teže dane”, poruka je Đenđinović čiji je obrazovni put počeo u učionicama barske gimnazije.

“S obzirom na to da sam osnovnu školu završila kao dobitnik diplome “Luča A”, našla sam se pred teškim i izazovnim izborom budućeg poziva”, priča nam Đenđinović.

Foto: Privatna arhiva

Donoseći važnu životnu odluku - odabir fakulteta, Đenđinović priznaje da je išla iz krajnosti u krajnost.

Bila je, kaže, i ostala veliki zaljubljenik u književnost i govorništvo, pa su svi iz njenog okruženja mislili da će to biti njen izbor. 

Dobila je, takođe, ponudu da se usavršava na Baletskoj Akademiji u Plovdivu, pa je uporedo sa gimnazijom završila i baletsku školu „Princeza Ksenija”.

Foto: Privatna arhiva

Ipak, na kraju je, kaže, iznenadila i okolinu i sebe i vratila se svojoj prvoj ljubavi – biologiji. 

“Iako sam stvarno jako dugo razmišljala, znala sam da neću pogriješiti sa biologijom, jer je još u osnovnoj školi bila predmet moje fascinacije. Nakon položenog ispita nivoa C1 njemačkog jezika, i prijemnog ispita na fakultetu postala sam jedan od 90 000 studenata glavnog bečkog univerziteta", navodi Đenđinović.

S obzirom na reputaciju, i bogatstvo ponude smjerova, veliko interesovanje među studentima iz svih krajeva svijeta za univerzitet  u Beču sasvim je opravdano, smatra naša sagovornica.

Nakon završene prve godine osnovnih studija gdje je izučavana kompletna opšta biologija, Đenđinović je dobila priliku da odabere konkretno polje biologije u daljem procesu obrazovanja. 

“Veliki sam fan ovoga sistema, a moj izbor bio je smjer: Mikrobiologija i genetika. Tokom studiranja, iskoristila sam povoljnosti Erasmus+ programa mobilnosti, i provela šest mjeseci na Sveučilištu u Zagrebu.

Svoje studije krunisala sam diplomskim istraživanjem tokom koga sam izučavala jednu jako rijetku arheju i virus koji je inficira, i tako sam prije tačno godinu dobila zvanje dipl.mikrobiologa i genetičara”, kaže Đenđinović.

Foto: Privatna arhiva

Za master program odabrala je smjer molekularne medicine na odsjeku za molekularnu biologiju, takođe u Beču. 

“Ova grana molekularne biologije nastoji da „ispravi greške“ u ljudskom organizmu na molekularnom nivou, a sabornica je farmacije i medicine u bici za izlječenje mnogih bolesti.

Program na mom fakultetu je odličan i studenti uživaju slobodu pri izboru predmeta, vježbi, projekata – sve u skladu sa interesovanjima”, kaže Đenđinović koja trenutno boravi u Sloveniji, gdje radi na projektu iz oblasti mikrobijalne ekologije i fiziologije bakterija. 

Član je naučno-istraživačkog tima na Katedri za Mikrobiologiju biotehničkog fakulteta u Ljubljani, a istraživanje je, kako objašnjava, fokusirano na razumijevanje mehanizama i posljedica interakcija između sojeva Bacillus Subtilis i Salmonella Typhimurium, pri formiranju biofilmova. 

Osvrnula se i na sistem obrazovanja u Austriji i Crnoj Gori koji se, tvrdi, umnogome razlikuju.

“Obrazovni sistem Austrije može da posluži kao odličan primjer Univerzitetu u Crnoj Gori, kada je u pitanju organizacija nastave, ali i raznolika ponuda predmeta, kurseva, smjerova. Studije u Austriji prilagođene su svima, predavanja nijesu obavezna, pa se studiranje vrlo lako da uskladiti sa ostalim obavezama”, smatra Đenđinović.

Ono što, prema njenom mišljenju, nedostaje fakultetima u Crnoj Gori je fokus na praktični dio nastave. 

“Svjesna sam da su neki teorijski predmeti ispraćeni vježbama, ali akcenat je još na teorijskom umjesto na praktičnom. Iz ugla biologa, dobro opremljene laboratorije su uslov broj jedan, i zahvalna sam što sam imala priliku da baš u takvim uslovima napravim svoje prve korake u svijetu nauke”, kaže Đenđinović. 

Kao veliku manu studiranja u Beču navodi broj studenata koji žele da pohađaju nastavu.

“Tokom studija sam se vječito „borila“ za mjesto na predavanjima, na vježbama, u laboratoriji. Prirodno, ni profesori nemaju vremena da se posvete svakom studentu ponaoosob, pa smo često ostajali uskraćeni za odgovor, ili konsultacije”, priča nam Đenđinović.

No, uprkos svim poteškoćama, kaže da uživa u svakom trenutku, te da ne bi promijenila niti jedan detalj. 

“Studiranje na stranom jeziku, van granica svoje države, svakako je  izazovno, samo po sebi. Prije odlaska na studije, često sam imala poteškoće da pronađem filtrirane, provjerene i pouzdane informacije na internetu, koje su se ticale procesa upisivanja fakulteta, nekih birokratskih stvari... Tada sam pomislila kako bi bilo mnogo lakše čuti ovakve informacije od nekoga, ko se sa svim tim i sam suočio. Igrom slučaja, danas sam dio jedne takve organizacije, koja okuplja crnogorske studente u inostranstvu”, kaže naša sagovornica.  

Tako je u posljednje četiri godine aktivan član OCSI - Organizacije crnogorskih studenata u inostranstvu, odnosno član Upravnog Odbora OCSI i lokalni koordinator za Beč. 

“Upravo pozicija lokalnog koordinatora podrazumijeva da posjedujem i pružam informacije vezane za studiranje u Beču, fakultete, procese upisa, sistem viziranja, smještaj …Često mi se javljaju mladi ljudi koji svoje obrazovanje žele da započnu ili nastave u Austriji, i uvijek mi bude drago kada uspijem biti od pomoći. Osim tog vida informisanja, OCSI često organizuje različite sajmove studiranja, info sesije, projekte i radionice, a sve u cilju pružanja informacija o studijama vani”, kaže Đenđinović.

Đenđinović nije dobitnica stipendije, jer za njeno polje studija stipendije za crnogorske studente u Austriji ne postoje. Ipak, uvijek se, kaže, može naći neki program mobilnosti, plaćena praksa...

Foto: Privatna arhiva

U razgovoru za portal Dnevno.me, Đenđinović uporedila je društveni ambijent i kulturu Austrije i Crne Gore.

"Beč je grad sa viševjekovnom tradicijom, koju neupitno njeguje, ali je, takođe, futuristički nastrojen i usvaja razne segmente modernog doba. Ovaj grad je uspio da izdvoji najbolje iz oba doba, i samim tim postane jedan od gradova sa najboljim kvalitetom života Evropi. Ima bogatu ponudu kada su posrijedi kulturni događaji, koncerti, opere, festivali i uvijek se moze naći po nesto za svačiji ukus”.

Govoreći o društvenom ambijentu, Austrijanci jesu zatvoreniji mentalitetom, i nema nevidljive opuštenosti koja često vlada u Crnoj Gori, utisak je Đenđinović.

“Izuzetno su fokusirani na posao, ali vikend maksimalno poštuju i koriste za izlete, rekreaciju i uživanje”, priča nam Đenđinović.

Neminovno je, kaže, i da će po završetku projekta u Ljubljani vratiti u Beč, gdje će odraditi istraživanje koje će joj biti osnov za magistarski rad. 

“Pandemija nam je poslužila i kao opomena da je ponekad nezahvalno planirati na duže staze. Tako da korake koji će uslijediti, nijesam isplanirala, a ni odlučila između nastavka karijere u naučno-istraživačkom pravcu ili primjeni svog znanja u industriji”, kaže Đenđinović koja razgovor za Dnevno.me završava porukom o  rodnoj grudi:

“Ja uvijek vidim svoj život u Crnoj Gori, ali – sve u svoje vrijeme”.